Umjetnička akademija u Splitu

According to conceptual (cognitive) metaphor theory (CMT), there are two basic metaphorical models for conceptualising time in terms of space: the ego-moving model maps our movement through space onto our imagined movement through time, while the time-moving model represents time as an entity moving through spatial locations, the ego being just a passive observer. The aim of this article is to investigate how time is conceptualized in film where ego (character), movement, time and space also play basic roles. I compare the two linguistic models to Gilles Deleuze’s conceptualization of filmic time: the movement-image and the time-image. While the movement-image and the moving-ego metaphor directly map spatial structures onto the domain of time, the time-image and the moving-time metaphor correlate only in their basic structures and involve different levels of conceptual integrations and conversions. Due to film techniques such as a mobile camera, montage and image manipulation, the time-image seems to transcend the constraints of natural perception and maps onto mental rather than external space, thus giving rise to a new reverse metaphor where space acquires characteristics of the time domain.

U prilogu se s različitih motrišta promišlja o estetskim poticajima pojedinih umjetnosti tijekom procesa odgoja i obrazovanja. Ukazuje se na važnost umjetničkog odgoja i obrazovanja na različitim razinama odgojno-obrazovnog sustava. Ističe se kako su različite pedagoške koncepcije tijekom povijesnog razvoja usmjeravale pozornost na razvoj umjetničkog odgoja i obrazovanja. Obrazlaže se kako je dječja stvaralačka igra per se estetska, umjetnička vrijednost, koju stoga treba podržavati, sustavno promatrati i vrjednovati. Promišlja se, također, i o mogućnostima poticanja estetskog senzibiliteta djece osnovnoškolske dobi kroz različite kreativne vizualno-likovne aktivnosti. Važnost tih estetskih aktivnosti promišljamo, posebice, s motrišta intrasubjektivnog odnosno emocionalnog. To ističemo kao ishodište i proces u odgoju i obrazovanju likovnog govora i likovnog stvaralaštva pojedinca.

Abstract In order for a local community to set up mechanisms for shaping and enforcing public politics which strengthen local communities, historical research that would lead to the identity of a local community must be conducted thus enabling the identification of the community as a tourist destination. Analytical-synthetic method will be used to define the concept of a local community, that is the sustainability of a local community as one element of sustainability in general, as well as the concept of a tourist destination. The identity of a local community may be presented using basic means of visual communication (graphic design, typography, photography, illustration), which if defined and applied appropriately, will improve the distinguished identity of a local community.

Poznato je da su dana 17. studenoga 1944. godine savezničke sile uputile 630 borbenih aviona u misiju bombardiranja industrijske zone Beča. U misiji je sudjelovao i bombarder B-24H #42-52774, nadimka Lady Luck, pod vodstvom pilota Henryja Millsa. Iako je cilj misije uspješno postignut, motore bombardera oštetila je protuzračna obrana, što je i uzrokovalo avionsku nesreću pri pokušaju slijetanja na viški aerodrom. Podvodni arheološki lokalitet s ostatcima olupine nalazi se zapadno od otoka Biševa i obuhvaća ukupno tri položaja (L 1-3), na prosječnoj dubini od 90 metara. Istraživanje je pokrenula Agencija za pronalazak nestalih osoba (DPAA), pod vodstvom organizacije RPM Nautical Foundation, u suradnji s partnerima i vanjskim izvođačima, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka preminulih članova posade aviona, a zatim i njihove repatrijacije u Sjedinjene Američke Države. U 2024. godini provela se treća istraživačka kampanja u kojoj se, nakon izrade dokumentacije postojećeg stanja daljinskim metodama i fotogrametrijom, nastavio iskop u ciljanim sondama na položaju 1 (L 1), gdje se nalazi glavnina dijelova bombardera (trup, rep, krila). Članak opisuje tijek istraživačke kampanje, metodologiju rada i intervencije na podvodnom nalazištu.

Uz fenomen Franza Liszta, kao pijanista i romantičarskoga skladatelja, često se povezuje njegov klavirski i simfonijski stvaralački opus. Ovaj rad bavi se proučavanjem manje poznatoga opusa crkvene glazbe, kao i bitne komponente njegova skladanja: duhovnosti. Odgajan u vjeri, već je u ranoj mladosti htio biti svećenik, međutim tek krajem života postao je franjevac, a proglašen je i kanonikom. Rad istražuje Lisztov bogat životni i glazbeni put, utjecaj njegove religioznosti na skladanje glazbe i pokušaj reformacije crkvene glazbe. Kao rezultat istraživanja duhovnih tema i religioznosti u Lisztovim skladbama, u zadnjem dijelu rada predstavljen je sadržaj poznatoga ciklusa klavirskih skladbi Godine hodočašća inspiriran hodočašćima u Italiji i Švicarskoj.

Reconstructing the face from the skull is important not only for forensic identification but also as a tool that can provide insight into the appearance of individuals from past populations. It requires a multidisciplinary approach that combines anthropological knowledge, advanced imaging methods, and artistic skills. In the present study, we demonstrate this process on the skull of an early medieval warrior from Croatia. The skeletal remains were prepared and scanned using multi-slice computed tomography (MSCT) and examined using standard anthropological and radiological methods. The analysis revealed that the remains belonged to a 35–45-year-old male individual who had suffered severe cranial trauma, probably causing his death. From MSCT images, we reconstructed a three-dimensional (3D) model of the skull, on which we digitally positioned cylinders demarking the soft tissue thickness and created the face with a realistic texture. A 3D model of the face was then optimized, printed, and used to produce a clay model. Sculpturing techniques added skin textures and facial features with scars and trauma manifestations. Finally, after constructing a plaster model, the model was painted and refined by adding fine details like eyes and hair, and it was prepared for presentation in the form of a sculpture.

Rad se bavi analizom zidnih i stropnih oslika u svetištu župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Postirima, komparirajući arhivske i druge izvore te sadašnje stanje oslika. Autor oslika je slovenski slikar Gasperin (Gašperin) Rudolf Alojz Karel, čiji se potpis sačuvao, kao i nadnevak završetka oslikavanja. Naručitelj je tadašnji postirski župnik don Juraj Dorotić. Ikonografija zidnih i stropnih oslika u svetištu jasno je promišljena i ikonografski dobro razrađena, ali je likovna kreacija povjerena umjetniku koji očito nije bio majstor zidnoga slikarstva. U prikazima Krista kao Velikog svećenika, Preobraženja Kristova, Uznesenja Bezgrješne Djevice Marije te četiri evađelista miješaju se secesijska stilizacija i minuli klasični akademizam s natruhama historicizma na tragu kruga Antonija Zuccara i njegovih suradnika, ali su likovno daleko od njihove kvalitete. Tehnička nedoraslost u izvedbi zidnih oslika u svetištu uzrokom je da je već nakon 25 godina bila potrebna restauratorska intervencija.

Prve je radiografske snimke napravio Wilhelm Conrad Röntgen 1895. godine, a prve radiografske snimke u konzervaciji i restauraciji napravljene su nedugo nakon otkrića rendgenskih zraka. Prve je pisane podatke o promišljanjima primjene X-zraka u Hrvatskoj u konzervatorsko-restauratorske svrhe, krajem 40-ih godina prošlog stoljeća u zagrebačkoj restauratorskoj radionici, ostavio konzervator Zvonimir Wyroubal. Međutim, početak primjene neinvazivne metode snimanja umjetničkih predmeta (slika) pomoću X-zraka, odnosno RTG uređaja, u Dalmaciji kreće nakon otvaranja restauratorske radionice u Splitu. Prema podacima, ovom je metodom snimljena jedna slika, Bogorodica s Djetetom iz crkve sv. Lovre u Trogiru, otprilike između 1957. i 1964. godine. Arheološki muzej u Zadru oko 1975. godine počinje primjenjivati RTG tehniku snimanja arheološkog materijala. Prva snimanja arheološkog materijala u Dalmaciji uporabom CT-a (kompjuterizirana tomografija) datiraju od 1989. godine, a snimanja se obavljaju u Kliničkom bolničkom centru Firule u Splitu. Uporaba X-zraka, kao neinvazivna metoda snimanja, osim kod slika starih majstora, upotrebljava se i za snimanje arheološkog materijala, osobito metala i njegove slitine, kao kosti, kože, keramike, polikromirane drvene skulpture, mumije i kamena.

Tradicijski vokalni izričaj crkvene i svjetovne namjene fenomen je koji još uvijek živi na području današnjega grada Solina, kao i većega dijela njegova okružja. Mada je dotično pjevanje – spontano, no svakako dobro „uigrano“ – tijekom prošloga stoljeća (a po svemu sudeći i ranije), dok je Solin bio još prigradsko mjesto/selo, figuriralo kao znatno izraženije pučko glazbeno činjenje te pojava tješnje povezana s identitetom domicilnoga stanovništva, i recentno njegovo stanje još uvijek nam nudi dovoljno etnomuzikološki relevantnih sadržaja koji se mogu sagledavati u svjetlu glazbeno-kulturnoga i društveno-vjerskoga (kon)teksta. Njegovi glavni predstavnici i stoljetnom praksom potvrđeni nositelji, Pučki pivači Gospe od Otoka, i danas izvode stare solinske pučke napjeve, crkvene (glagoljaške provenijencije) i svjetovne, jednoglasne, dvoglasne i troglasne, što su ih spontano naslijedili od svojih predšasnika. U radu se obrađuju dva tradicijska kolendarska napjeva iz Solina: aktualan troglasni muški napjev Lipa grana od orija te onaj jednoglasni, upadljivo jednostavniji, Tri su kralja idrila, desetljećima već izvan uporabe, a koji su po prilici do 1970-ih godina pjevale skupine djece prigodom božićnoga čestitanja, navlastito pak ministranti dok su u pratnji župnika išli u blagoslov kuća. Na ovim dvama primjerima (koji su dakle nekada bili, ili još uvijek jesu neizostavnim dijelom solinskoga „božićevanja“) na sasvim se plastičan način dade ocrtati lokalna tradicijska vokalna izričajnost „u malom“, ali i osebujno preklapanje glazbenih sfera sakralnoga i profanoga kroz prizmu njihove pučke (re)interpretacije. Posredstvom šest obrada veće (i daleko poznatije) kolend(r)e ilustrira se i povezanost dotične vrste tradicijskoga izričaja s onim osmišljenim, skladanim, čime je i sam napjev Lipa grana od orija uzmogao ući u koncertne repertoare pojedinih (profesionalnih) vokalnih sastava u solinskome okružju, ali i izvan njega te tako dobiti veću diseminaciju i bolju javnu vidljivost.

Opseg ovoga prikaza zadan je izborom koji je načinio sam Nikola Buble početkom ljeta 2015. godine iz osobne korespondencije. Među 165 jedinica napisanih u razdoblju četiriju desetljeća najprije se uočavaju različiti oblici (pisma, dopisnice, brzojavi, razglednice, elektronička pošta) i sadržaji (tematski razrađeni, suradnički, informativni, predstavljanja, zamolbe, kratki odgovori, obavijesti i pozdravi), a potom i nepotpunost korespondencije. Od ukupno 73 osobe iz korespondencije najzastupljeniji su glazbenici i znanstvenici iz (etno)muzikološke struke. Premda je pismo u vremenu telekomunikacija znatno izgubilo svoju ulogu, zadržalo je važnost u dva bitna segmenta komunikacije: kada želimo precizno prenijeti određenu informaciju i kada sugovorniku želimo prepustiti vrijeme za njezinu obradu ili za njezino razmatranje, što je vidljivo i u ovom slučaju. Bublin izbor korespondencije datira od 1975. do 2015. godine. Premda u Bublinoj korespondenciji nalazimo samo fragmente umjetničke, znanstvene i organizacijske glazbeničke djelatnosti, u njima ipak raspoznajemo nit vodilju Bublina rada, a to je promatranje svake glazbe i glazbene djelatnosti u cjelini glazbene kulture. U radu je obrazložen metodološki pristup obradi korespondencije, napravljen je pregled njezinih sadržaja prema Bublinim profesionalnim i institucionalnim djelatnostima koje se dotiču etnomuzikološkog rada, vođenja klapa, sudjelovanja u raznim vidovima glazbenog života Trogira, suradnje i vodstva Omiškog festivala klapa, uređivanju znanstvenog časopisa Bašćinski glasi, rada na Umjetničkoj akademiji u Splitu i njezinoj upravi te rada u Matičnom odboru za znanost. Za potrebe rada izrađen je popis obrađene građe, a na kraju je priložen prijepis 11 izabranih pisama iz korespondencije s Lovrom Županovićem, Dinkom Fijom, Jerkom Bezićem i Silvijem Bombardellijem. Bublino shvaćanje da nastojanja etnomuzikologa mogu »korisno pridonijeti rješavanju, pa onda i poboljšanju glazbene kulture kao određene mikroregije tako i šire društvene zajednice« najbolje opisuju ulogu koju je imao njegov rad na prostoru rodnoga Trogira i južne Hrvatske, a o čemu nalazimo potvrdu i u njegovoj korespondenciji.

DAVORKA RADICA Znanstvena i nastavna djelatnost Odsjeka za glazbenu teoriju i kompoziciju i glazbenu pedagogiju/glazbenu kulturu Umjetničke akademije u Splitu u akademskoj godini 2018./19.Znanstvena djelatnost stalno zaposlenih nastavnika Odsjeka za glazbenu teoriju i kompoziciju i Odsjeka za glazbenu pedagogiju/kulturu Objavljeni radovi Znanstveni časopis Siriščević, Mirjana (gl.ur.); Balić,

Katarina Koprek: Modaliteti gregorijanskih napjeva -Povijesni pregled i interpretacijske mogućnostiSaznanja o modalitetu u glazbi posljednjih godina bitno su uznapredovala, što potvrđuje i ova knjiga dr.sc.Katarine Koprek.Danas se ta saznanja više ne smatraju polaznom točkom obvezatnom u svim istraživanjima u ovom polju, već dolaznom točkom dugog razvojnog procesa.Saznanja u ovoj knjizi nisu finalna i konkluzivna, već su sintetizirana usmjeravajući čitatelja na širu vizuru fenomena modalnosti.Ovdje se različiti vidovi promatranja modalnosti sintetiziraju da bi doveli do njezine praktične vrijednosti.Autorica izlaže modalne faktore jednostavno i jasno, povijesno i liturgijski kronološki i s tehničkim karakteristikama uvjetovanim tekstualno-melodijskom i modalno-egzegetskom analizom liturgijskih recitativa svetkovina, reljefnim prikazima i aforizmima iz opatije Cluny u svjetlu pisane liturgijsko-glazbene tradicije (tonarija) istoga povijesnog razdoblja, ethosom octoechosa te srednjovjekovnim tumačenjem ethosa osam modusa.Nadalje, promatra se modalitet i etički pristup gregorijanskim napjevima kao nasljedni fenomen glazbe iz grčke filozofije i kulture u kršćanskoj filozofiji i kulturi te sustav klasifikacije gregorijanskih napjeva (octoechos) preko periodizacije modalne evolucije, arhaičnog modaliteta (do IV. stoljeća) i modalne evolucije arhaičnih modusa (modalitet od IV. do VIII.stoljeća) preko kriterija za proučavanje modusa ochtoechosa i melodijskih formula.Ovo je prvi važni korak u sveobuhvatnom promatranju ove značajne discipline gdje se nameću novi afiniteti nadogradnje modusnog suponiranja.Sve spoznaje upućene su pravilnoj interpretaciji ethosa gregorijanskih modusa te upoznavanju terminologije koju autorica preuzima od ›otaca‹ suvremene modalitetne znanosti benediktinca dom Jean Clairea i mons.Alberta Turca te ih po prvi puta kontekstualizira s hrvatskom terminologijom isprepletenom i produbljenom multifunkcionalnim vidovima s drugim disciplinama koje su uključene u gregorijansku egzistenciju: liturgija, teologija, tekst, egzegeza, tradicija, itd.Napose se daju izdvojiti analitički dijelovi koji imaju metodološku vrijednost u pristupačnosti, jasnoći i liturgijski kronološkim primjerima koji će zacijelo poslužiti u pedagoškim nastojanjima razumijevanja logične strukture, evolucijskih procesa i analitičkog promatranja te dovesti do praktične upotrebe istih.

NEKI ASPEKTI MOTIVACIJE I VJEŽBANJA STUDENATA GLAZBESažetak:U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog na uzorku studenata Umjetničke akademije u Splitu (N=67) s ciljem ispitivanja nekih aspekata motivacije, samoefikasnosti i strategija vježbanja kao glavnih odrednica glazbene uspješnosti.Rezultati su pokazali da je prosječno dnevno vrijeme vježbanja sviranja 3.3 h, a tjedno 19.57h, pri čemu nisu utvrđene značajne razlike među studentima koji sviraju različite instrumente.Solo pjevači u prosjeku dnevno vježbaju 1.75 sati.Studenti su u podjednakoj mjeri iskazali da se u budućem profesionalnom radu planiraju baviti aktivnim umjetničkim djelovanjem kao i pedagoškim radom.Stariji studenti u prosjeku više vježbaju, a vrijeme vježbanja značajno je pozitivno povezano i s planiranjem vježbanja kao učinkovitom strategijom vježbanja.Samostalnost u vježbanju sviranja povezana je sa strategijama vježbanja i dobi sudionika pri čemu stariji sudionici kao i oni koji koriste učinkovite strategije vježbanja iskazuju i veću samostalnost pri vježbanju i mogućnosti da samostalno svladavaju nove zadatke.

Bezdomnost, site specific works i dinamika de-teritorijalizacije u prostorima umjetnosti Sažetak

Odsjeci za Glazbenu teoriju i Glazbenu pedagogiju Umjetničke akademije u Splitu.201-206.

Bašćinski glasi/članci u tekstu fiksirane semantičke strukture čije je značenje za skladatelja od primarne važnosti i govora kao zvučnog aspekta teksta čije su akustičke i artikulacijske značajke primarne.Funkcija vokalnosti u jednom glazbenom djelu nastalom na osnovi tekstovnog predloška očituje se upravo u spomenutim načinima njegova glazbenog predanja.Pitanje odnosa između glazbe i smisla predloška jedno je od onih na koje nemamo jednoznačan odgovor.Citirat ću, stoga, dva dobro nam poznata oprečna razmišljanja o ovom pitanju: Schönbergovo i Boulezovo.»Prije nekoliko godina bio sam duboko posramljen kad sam otkrio da nemam pojma što se zapravo zbiva u tekstu nekih dobro mi poznatih Schubertovih popijevaka.Ali kada sam zatim te pjesme pročitao, ispostavilo se da time za razumijevanje popijevaka nisam dobio savršeno ništa budući da nisam bio prisiljen ni najmanje mijenjati svoje poimanje glazbene njihove interpretacije.Naprotiv, pokazalo se da sam, ne poznavajući pjesmu, možda čak dublje shvatio njezin sadržaj, stvarni sadržaj, nego da sam se bio zaustavio na površini doslovna značenja riječi.Još je odlučnija od toga doživljaja bila činjenica da sam mnoge svoje popijevke dovršio opijen početnim zvukom prvih riječi teksta, a da se ni najmanje nisam brinuo o daljnjem toku pjesničkih zbivanja, […] pri čemu se na moje najveće iznenađenje pokazalo da pjesnika nisam nikada potpunije slijedio nego kad sam, vođen prvim neposrednim dodirom s početnim zvukom, shvatio što mu očito nužno mora slijediti…« 3

Zbornik tekstova SLIKA I ANTISLIKA – JULIJE KNIFER I PROBLEM REPREZENTACIJE refleksije su proizašle iz multi- i transdisciplinarnog višemjesečnog istraživanja hrvatskih i inozemnih kritičara i teoretičara posvećenih suvremenoj osjetljivosti za pitanja slike i slikovnosti koji se referiraju na zajedničko polazište: opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Julija Knifera koji je slikajući preko četiri i pol desetljeća jedan te isti motiv, meandar, svojim dosljednim konceptom u svijetu umjetnosti izgradio jednu od najintrigantnijih pozicija u vremenu od početka 1960ih do danas. Publikacija se stoga ističe već i poradi ovog, u domaćoj izdavačkoj produkciji doista rijetko ostvarenog spoja između monografijskih podataka i niza znanstveno-teorijskih diskursa iz čega je proizišao doista vrijedan komparativni preglednik, doprinos kako aktualizaciji i novopozicioniranju Kniferove umjetnosti tako i analitičkim i interpretativnim postupcima vezanima za suvremeno stanje teorije umjetnosti u kojoj slika, slikovnost i vizualnost zauzimaju osobito mjesto.

Abstract In this paper it will be shown how to build a local brand through the model of local sustainability. Territorial assets as a local activity and informal rules for a joint work of a community are taken as starting points in brand creation. The operational hypothesis is to present the building of a local community brand though the created model which consists of four components of local community sustainability: spatial – ecological sustainability, economic - social sustainability, humanistic – cultural sustainability and political – institutionalized sustainability (in the text: SEESHCPI model). The SEESHCPI model is also used in building and creation of the brand of the municipality of SvetiKrižZačretje. Even though the brand has to be the starting point for a sustainable tourist development of the place this is not its main purpose.

DAVORKA RADICAMiljenku GrGiću: crtica sjećanja iz nastavničke zbornice UDK: 78

SažetakRad donosi pregled organiziranog djelovanja knjižničarske struke od 1930-ih do 2014.u Splitsko-dalmatinskoj županiji -prostoru djelovanja današnjeg Društva knjižničara u Splitu (dalje DKST).Propituje se doprinos DKST razvoju knjižničarske struke i statusa u lokalnoj zajednici te knjižničarstvu općenito.Metodologija rada zasniva se na analizi dosadašnjeg rada Društva na temelju sačuvane arhive.Cilj rada jest, u odnosu na promjene nastale u društveno-političkom, tehnološkom i ekonomskom okruženju, primjenom rezultata SWOT analize, promišljati o budućem modelu djelovanja DKST-a.Uz osnovne preduvjete -redovno i aktivno članstvo -u interakciji s lokalnom i stručnom zajednicom (HKD), DKST treba graditi svoju prepoznatljivost VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 58, 1/2(2015) kako bi u ravnopravnom partnerstvu, primjerice, sa srodnim nevladinim udrugama, ostvario zajedničke projekte od interesa za stručnu, lokalnu i širu zajednicu te time opravdao svoju opstojnost.