Umjetnička akademija u Splitu

According to conceptual (cognitive) metaphor theory (CMT), there are two basic metaphorical models for conceptualising time in terms of space: the ego-moving model maps our movement through space onto our imagined movement through time, while the time-moving model represents time as an entity moving through spatial locations, the ego being just a passive observer. The aim of this article is to investigate how time is conceptualized in film where ego (character), movement, time and space also play basic roles. I compare the two linguistic models to Gilles Deleuze’s conceptualization of filmic time: the movement-image and the time-image. While the movement-image and the moving-ego metaphor directly map spatial structures onto the domain of time, the time-image and the moving-time metaphor correlate only in their basic structures and involve different levels of conceptual integrations and conversions. Due to film techniques such as a mobile camera, montage and image manipulation, the time-image seems to transcend the constraints of natural perception and maps onto mental rather than external space, thus giving rise to a new reverse metaphor where space acquires characteristics of the time domain.

U prilogu se s različitih motrišta promišlja o estetskim poticajima pojedinih umjetnosti tijekom procesa odgoja i obrazovanja. Ukazuje se na važnost umjetničkog odgoja i obrazovanja na različitim razinama odgojno-obrazovnog sustava. Ističe se kako su različite pedagoške koncepcije tijekom povijesnog razvoja usmjeravale pozornost na razvoj umjetničkog odgoja i obrazovanja. Obrazlaže se kako je dječja stvaralačka igra per se estetska, umjetnička vrijednost, koju stoga treba podržavati, sustavno promatrati i vrjednovati. Promišlja se, također, i o mogućnostima poticanja estetskog senzibiliteta djece osnovnoškolske dobi kroz različite kreativne vizualno-likovne aktivnosti. Važnost tih estetskih aktivnosti promišljamo, posebice, s motrišta intrasubjektivnog odnosno emocionalnog. To ističemo kao ishodište i proces u odgoju i obrazovanju likovnog govora i likovnog stvaralaštva pojedinca.

Abstract In order for a local community to set up mechanisms for shaping and enforcing public politics which strengthen local communities, historical research that would lead to the identity of a local community must be conducted thus enabling the identification of the community as a tourist destination. Analytical-synthetic method will be used to define the concept of a local community, that is the sustainability of a local community as one element of sustainability in general, as well as the concept of a tourist destination. The identity of a local community may be presented using basic means of visual communication (graphic design, typography, photography, illustration), which if defined and applied appropriately, will improve the distinguished identity of a local community.

Prve je radiografske snimke napravio Wilhelm Conrad Röntgen 1895. godine, a prve radiografske snimke u konzervaciji i restauraciji napravljene su nedugo nakon otkrića rendgenskih zraka. Prve je pisane podatke o promišljanjima primjene X-zraka u Hrvatskoj u konzervatorsko-restauratorske svrhe, krajem 40-ih godina prošlog stoljeća u zagrebačkoj restauratorskoj radionici, ostavio konzervator Zvonimir Wyroubal. Međutim, početak primjene neinvazivne metode snimanja umjetničkih predmeta (slika) pomoću X-zraka, odnosno RTG uređaja, u Dalmaciji kreće nakon otvaranja restauratorske radionice u Splitu. Prema podacima, ovom je metodom snimljena jedna slika, Bogorodica s Djetetom iz crkve sv. Lovre u Trogiru, otprilike između 1957. i 1964. godine. Arheološki muzej u Zadru oko 1975. godine počinje primjenjivati RTG tehniku snimanja arheološkog materijala. Prva snimanja arheološkog materijala u Dalmaciji uporabom CT-a (kompjuterizirana tomografija) datiraju od 1989. godine, a snimanja se obavljaju u Kliničkom bolničkom centru Firule u Splitu. Uporaba X-zraka, kao neinvazivna metoda snimanja, osim kod slika starih majstora, upotrebljava se i za snimanje arheološkog materijala, osobito metala i njegove slitine, kao kosti, kože, keramike, polikromirane drvene skulpture, mumije i kamena.

tehnika: obrada

U povodu konzervatorsko-restauratorskih radova na polikromnim ulomcima kamenog kamina iz fundusa Muzeja grada Splita, autori u ovom radu iznose i rezultate povijesnog istraživanja kamenih kamina XV. i XVI. st. u Dalmaciji.

Ignacije Macanović ( 1727-1 807) istaknuo se ne samo brojnim građevinskim za hvatima u Trogiru i drugdje u Dalmaciji, već i prostornim regulacijama.Njegova djela su u Trogiru.među ostalima , sjeverna (nova) Kopnena gradska vrata i Nova zgrada u sklopu palače Garagnin

Zbornik tekstova SLIKA I ANTISLIKA – JULIJE KNIFER I PROBLEM REPREZENTACIJE refleksije su proizašle iz multi- i transdisciplinarnog višemjesečnog istraživanja hrvatskih i inozemnih kritičara i teoretičara posvećenih suvremenoj osjetljivosti za pitanja slike i slikovnosti koji se referiraju na zajedničko polazište: opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Julija Knifera koji je slikajući preko četiri i pol desetljeća jedan te isti motiv, meandar, svojim dosljednim konceptom u svijetu umjetnosti izgradio jednu od najintrigantnijih pozicija u vremenu od početka 1960ih do danas.
 Publikacija se stoga ističe već i poradi ovog, u domaćoj izdavačkoj produkciji doista rijetko ostvarenog spoja između monografijskih podataka i niza znanstveno-teorijskih diskursa iz čega je proizišao doista vrijedan komparativni preglednik, doprinos kako aktualizaciji i novopozicioniranju Kniferove umjetnosti tako i analitičkim i interpretativnim postupcima vezanima za suvremeno stanje teorije umjetnosti u kojoj slika, slikovnost i vizualnost zauzimaju osobito mjesto.

Taking into consideration various points of view the paper discusses aesthetic stimuli of particular arts during the process of education. Special attention has been given to the importance of the art education at different levels of the educational system. The introductory part elaborates various teaching conceptions of the art education within the framework of the historical development. In the second part of the paper children´s creative play is considered as an aesthetic art category. The third part of the paper discusses the possibilities for fostering primary school children´s aesthetic sensitivity through diversified creative visual-art activities. The importance of these aesthetic activities is paid special attention from the point of view of the intrasubjective, i.e. emotional. The authors emphasize this as a starting point and a process in an individual´s education in the area of art speech and art creativity.

Znanstvena djelatnost

The number of weblogs related to conservation has increased rapidly over the past few years, and are a popular tool for dissemination of conservation-related information, and raising public interest in the preservation of cultural heritage. Some student blogs are integrated into university courses on conservation, and this paper presents three such examples, illustrating how blogs can be used as a teaching and learning support tool.

U radu se obraduju do sada neobjavljeni dokumenti iz arhiva

Opseg ovoga prikaza zadan je izborom koji je načinio sam Nikola Buble početkom ljeta 2015. godine iz osobne korespondencije. Među 165 jedinica napisanih u razdoblju četiriju desetljeća najprije se uočavaju različiti oblici (pisma, dopisnice, brzojavi, razglednice, elektronička pošta) i sadržaji (tematski razrađeni, suradnički, informativni, predstavljanja, zamolbe, kratki odgovori, obavijesti i pozdravi), a potom i nepotpunost korespondencije. Od ukupno 73 osobe iz korespondencije najzastupljeniji su glazbenici i znanstvenici iz (etno)muzikološke struke. Premda je pismo u vremenu telekomunikacija znatno izgubilo svoju ulogu, zadržalo je važnost u dva bitna segmenta komunikacije: kada želimo precizno prenijeti određenu informaciju i kada sugovorniku želimo prepustiti vrijeme za njezinu obradu ili za njezino razmatranje, što je vidljivo i u ovom slučaju. Bublin izbor korespondencije datira od 1975. do 2015. godine. Premda u Bublinoj korespondenciji nalazimo samo fragmente umjetničke, znanstvene i organizacijske glazbeničke djelatnosti, u njima ipak raspoznajemo nit vodilju Bublina rada, a to je promatranje svake glazbe i glazbene djelatnosti u cjelini glazbene kulture. U radu je obrazložen metodološki pristup obradi korespondencije, napravljen je pregled njezinih sadržaja prema Bublinim profesionalnim i institucionalnim djelatnostima koje se dotiču etnomuzikološkog rada, vođenja klapa, sudjelovanja u raznim vidovima glazbenog života Trogira, suradnje i vodstva Omiškog festivala klapa, uređivanju znanstvenog časopisa Bašćinski glasi , rada na Umjetničkoj akademiji u Splitu i njezinoj upravi te rada u Matičnom odboru za znanost. Za potrebe rada izrađen je popis obrađene građe, a na kraju je priložen prijepis 11 izabranih pisama iz korespondencije s Lovrom Županovićem, Dinkom Fijom, Jerkom Bezićem i Silvijem Bombardellijem. Bublino shvaćanje da nastojanja etnomuzikologa mogu »korisno pridonijeti rješavanju, pa onda i poboljšanju glazbene kulture kao određene mikroregije tako i šire društvene zajednice« najbolje opisuju ulogu koju je imao njegov rad na prostoru rodnoga Trogira i južne Hrvatske, a o čemu nalazimo potvrdu i u njegovoj korespondenciji.

Konzervatorsko-restauratorski zahvati izvođeni tijekom 2006. i 2007. godine na Peristilu, između ostalog, obuhvatili su i cjelovitu obnovu i prezentaciju istočnog pročelja palače Skočibučić-Lukaris

Abstract In this paper it will be shown how to build a local brand through the model of local sustainability. Territorial assets as a local activity and informal rules for a joint work of a community are taken as starting points in brand creation. The operational hypothesis is to present the building of a local community brand though the created model which consists of four components of local community sustainability: spatial – ecological sustainability, economic - social sustainability, humanistic – cultural sustainability and political – institutionalized sustainability (in the text: SEESHCPI model). The SEESHCPI model is also used in building and creation of the brand of the municipality of SvetiKrižZačretje. Even though the brand has to be the starting point for a sustainable tourist development of the place this is not its main purpose.

Analizirajući geometrijske i figuralne uzorke svih poznatih mozaika urbane Isse, nameće se zaključak kako je mozaična produkcija na istočnoj jadranskoj obali postojala još u helenističkom razdoblju. Do danas sačuvana emblema, otkrivena početkom dvadesetoga stoljeća u podu, na žalost, uništenog helenističkog mauzoleja, svojim stilskim i likovnim karakteristikama pripada helenističkoj mozaičnoj tradiciji Sicilije i italskoga kopna, a autor smatra da je najvjerojatnije uvezena i datira je u prijelaz iz 2. u 1. stoljeće prije Krista. U sklopu velikih rimskih urbanih termi sačuvali su se brojni podni mozaični tapeti iz prijelaza 1. u 2. stoljeće poslije Krista. Dominantnu rimsku strogost i jednostavnost geometrijskih formi obogatila je razigrana figuracija dupina kao poveznica s ranijim helenističkim mozaicima. Odraz te najranije mozaične produkcije jasno je vidljiv i odabirom prevladavajućih motiva meandra i svastike. Mozaici viških termi, kao jedinstvena likovna cjelina sačuvana u izvornom arhitektonskom okviru, odraz su vrlo aktivnog mozaičkog stvaralaštva koje se temelji na jakoj helenističkoj tradiciji i sve ozbiljnijem domaćem stvaralaštvu koje preuzima uobičajeni repertoar rimskih uzoraka 1. i 2. stoljeća. Upravo preko ove grupe mozaika, nastalih u neposrednoj blizini glavnoga grada Salone, možemo naslutiti obrise nastajanja i ranog djelovanja salonitanske škole mozaika koja se zasigurno u svojim začetcima poglavito naslanjala i na helenističku mozaičnu tradiciju Farosa i pogotovo Isse.

Rad se bavi analizom zidnih i stropnih oslika u svetištu župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Postirima, komparirajući arhivske i druge izvore te sadašnje stanje oslika. Autor oslika je slovenski slikar Gasperin (Gašperin) Rudolf Alojz Karel, čiji se potpis sačuvao, kao i nadnevak završetka oslikavanja. Naručitelj je tadašnji postirski župnik don Juraj Dorotić. Ikonografija zidnih i stropnih oslika u svetištu jasno je promišljena i ikonografski dobro razrađena, ali je likovna kreacija povjerena umjetniku koji očito nije bio majstor zidnoga slikarstva. U prikazima Krista kao Velikog svećenika, Preobraženja Kristova, Uznesenja Bezgrješne Djevice Marije te četiri evađelista miješaju se secesijska stilizacija i minuli klasični akademizam s natruhama historicizma na tragu kruga Antonija Zuccara i njegovih suradnika, ali su likovno daleko od njihove kvalitete. Tehnička nedoraslost u izvedbi zidnih oslika u svetištu uzrokom je da je već nakon 25 godina bila potrebna restauratorska intervencija.

Poznato je da su dana 17. studenoga 1944. godine savezničke sile uputile 630 borbenih aviona u misiju bombardiranja industrijske zone Beča. U misiji je sudjelovao i bombarder B-24H #42-52774, nadimka Lady Luck, pod vodstvom pilota Henryja Millsa. Iako je cilj misije uspješno postignut, motore bombardera oštetila je protuzračna obrana, što je i uzrokovalo avionsku nesreću pri pokušaju slijetanja na viški aerodrom. Podvodni arheološki lokalitet s ostatcima olupine nalazi se zapadno od otoka Biševa i obuhvaća ukupno tri položaja (L 1-3), na prosječnoj dubini od 90 metara. Istraživanje je pokrenula Agencija za pronalazak nestalih osoba (DPAA), pod vodstvom organizacije RPM Nautical Foundation, u suradnji s partnerima i vanjskim izvođačima, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka preminulih članova posade aviona, a zatim i njihove repatrijacije u Sjedinjene Američke Države. U 2024. godini provela se treća istraživačka kampanja u kojoj se, nakon izrade dokumentacije postojećeg stanja daljinskim metodama i fotogrametrijom, nastavio iskop u ciljanim sondama na položaju 1 (L 1), gdje se nalazi glavnina dijelova bombardera (trup, rep, krila). Članak opisuje tijek istraživačke kampanje, metodologiju rada i intervencije na podvodnom nalazištu.

Tradicijski vokalni izričaj crkvene i svjetovne namjene fenomen je koji još uvijek živi na području današnjega grada Solina, kao i većega dijela njegova okružja. Mada je dotično pjevanje – spontano, no svakako dobro „uigrano“ – tijekom prošloga stoljeća (a po svemu sudeći i ranije), dok je Solin bio još prigradsko mjesto/selo, figuriralo kao znatno izraženije pučko glazbeno činjenje te pojava tješnje povezana s identitetom domicilnoga stanovništva, i recentno njegovo stanje još uvijek nam nudi dovoljno etnomuzikološki relevantnih sadržaja koji se mogu sagledavati u svjetlu glazbeno-kulturnoga i društveno-vjerskoga (kon)teksta. Njegovi glavni predstavnici i stoljetnom praksom potvrđeni nositelji, Pučki pivači Gospe od Otoka , i danas izvode stare solinske pučke napjeve, crkvene (glagoljaške provenijencije) i svjetovne, jednoglasne, dvoglasne i troglasne, što su ih spontano naslijedili od svojih predšasnika. U radu se obrađuju dva tradicijska kolendarska napjeva iz Solina: aktualan troglasni muški napjev Lipa grana od orija te onaj jednoglasni, upadljivo jednostavniji, Tri su kralja idrila , desetljećima već izvan uporabe, a koji su po prilici do 1970-ih godina pjevale skupine djece prigodom božićnoga čestitanja, navlastito pak ministranti dok su u pratnji župnika išli u blagoslov kuća. Na ovim dvama primjerima (koji su dakle nekada bili, ili još uvijek jesu neizostavnim dijelom solinskoga „božićevanja“) na sasvim se plastičan način dade ocrtati lokalna tradicijska vokalna izričajnost „u malom“, ali i osebujno preklapanje glazbenih sfera sakralnoga i profanoga kroz prizmu njihove pučke (re)interpretacije. Posredstvom šest obrada veće (i daleko poznatije) kolend(r)e ilustrira se i povezanost dotične vrste tradicijskoga izričaja s onim osmišljenim, skladanim, čime je i sam napjev Lipa grana od orija uzmogao ući u koncertne repertoare pojedinih (profesionalnih) vokalnih sastava u solinskome okružju, ali i izvan njega te tako dobiti veću diseminaciju i bolju javnu vidljivost.

Uz fenomen Franza Liszta, kao pijanista i romantičarskoga skladatelja, često se povezuje njegov klavirski i simfonijski stvaralački opus. Ovaj rad bavi se proučavanjem manje poznatoga opusa crkvene glazbe, kao i bitne komponente njegova skladanja: duhovnosti. Odgajan u vjeri, već je u ranoj mladosti htio biti svećenik, međutim tek krajem života postao je franjevac, a proglašen je i kanonikom. Rad istražuje Lisztov bogat životni i glazbeni put, utjecaj njegove religioznosti na skladanje glazbe i pokušaj reformacije crkvene glazbe. Kao rezultat istraživanja duhovnih tema i religioznosti u Lisztovim skladbama, u zadnjem dijelu rada predstavljen je sadržaj poznatoga ciklusa klavirskih skladbi Godine hodočašća inspiriran hodočašćima u Italiji i Švicarskoj.